Ako biste ovog tjedna posvetili pažnju vijestima, možda ste čuli nešto o tome da je Mooreov zakon napokon udahnuo svoj posljednji, iznervirani dah. Naravno, Mooreov zakon već je nekoliko puta proglašen mrtvim, samo da bi ga oživio novi tip silikona, osvježeni postupak proizvodnje dioda ili velika bijela nada kvantnog računanja.
Pa što ovaj put čini drugačijim?
Nanometarne blokade cesta
Mooreov zakon, prvi put osmišljen u najranijim danima računanja, sugerira da se količina raspoložive računalne snage na bilo kojem čipu udvostručuje jednom u 12 mjeseci. Ovaj je zakon ostao stalnica sve do posljednjih godina, jer su se proizvođači poput Intel-a i AMD-a borili protiv materijala koji se koristi za ispis procesora (silicij) i prirode same fizike.
Pitanje s kojim se suočavaju proizvođači čipova nalazi se u svijetu kvantne mehanike. Mooreov je zakon većinu moderne povijesti računanja bio stalan, pouzdan način na koji su i proizvođači i potrošači mogli zamisliti koliko moćni mogu očekivati da će sljedeći red nadolazećih CPU-a nastupiti, temeljen na tehnologiji svojih prethodnika.
Što manje prostora između svakog tranzistora, to više njih možete uklopiti na jedan čip, što povećava količinu dostupne procesne snage. Svaka generacija procesora ocjenjuje se prema procesu proizvodnje, mjereno u nanometarima. Na primjer, 5. generacija procesora Intel Broadwell sadrži logička vrata koja su ocijenjena na "22nm", što označava količinu prostora dostupnog između svakog tranzistora na CPU diodi.
Novija, 6. generacija Skylake generacija procesora koristi 14nm proizvodni postupak, s 10 nm postavljenim da bi ga nadjačao oko 2018. Ova vremenska traka predstavlja usporavanje Mooreovog zakona, do točke kada više nije u skladu sa smjernicama koje su prvobitno postavljene za to. U neku ruku to bi se moglo nazvati "smrću" Mooreovog zakona.
Kvantno računanje u spašavanje
Trenutno postoje dvije tehnologije koje bi mogle potencijalno vratiti proljeće u Mooreov korak: kvantno tuneliranje i spintronika.
Bez pretjerane tehničke pomoći, kvantno tuneliranje koristi tunelirajuće tranzistore koji mogu iskoristiti interferenciju elektrona da daju konzistentne signale malih dimenzija, dok spintronika koristi položaj elektrona na atomu za hvatanje magnetskog trenutka.
Prošlo bi možda dosta vremena dok nijedna od ovih tehnologija ne bude spremna za cjelovitu komercijalnu proizvodnju, što znači da bismo do tada mogli vidjeti procesore u različitim zavojima zbog male potrošnje energije u odnosu na velike konjske snage.
Rješenja male snage
Tvrtke poput Intel-a za sada kažu da će umjesto davanja prioriteta potrebi za sirovom snagom ili brzinom sata, procesori morati započeti zapravo s povratkom energije koja koristi u korist povećane učinkovitosti.
Ovo je pomak u tehnologiji obrade koji se već duži niz godina događa zahvaljujući pametnim telefonima, ali sada pritisak da se u istu kategoriju uključe uređaji poput onih pod kišobranom Interneta stvari mijenja taj način na koji razmišljamo CPU-ovi u cjelini.
Predviđa se da će, dok počnemo primjenjivati više tehnologija koje koriste kvantnu mehaniku, glavni procesori morati usporiti neko vrijeme prije nego što mogu nadoknaditi korak, jer industrija raste kroz prijelaznu fazu između dvije generacije tehnologije ispisa CPU-a.
Naravno, uvijek će biti potražnje za procesorima koji mogu pokrenuti igre i aplikacije na stolnim računalima što je brže moguće. Ali to se tržište smanjuje, a ultra učinkovita obrada male snage i dalje će biti omiljeni izbor jer mobilniji i IoT uređaji počinju dominirati na tržištu u cjelini.
